Blog
Stočarstvo je neprihvatljivo s ekološkog, etičkog i zdravstvenog stajališta
Preuzeto sa stranice Društva za zaštitu živali in njihove pravice
Tekst: Stanko Valpatič
Časopis za oslobođenje životinja, svezak 19, broj 42, str. 28-31.
Koliko dugo nam se još mogu rugati? Možda je jedno od najvažnijih pitanja za čovječanstvo: nisu li ljudi postali štetočine opasne po život naše Zemlje?
Naime, pretjerano pljačkanje Zemlje, destruktivna poljoprivreda kemikalijama, pesticidima i genetskim manipulacijama, stočarstvo antibioticima, hormonima i feromonima, atomski eksperimenti, bombardiranje Zemljine površine u ratovima i devastacija zbog pohlepe, krčenje šuma i tropskih šuma zbog stočarstva, svakodnevno zagađenje i trovanje okoliša i vode iz kućanstava, štetne kemijske, fitofarmaceutske i druge industrije, automobilske i industrijske emisije, plastika, mobiteli, računala i drugi slični uređaji koji nas zaglupljuju i udaljavaju od pravog smisla života... I, na kraju, ali ne i najmanje važno, neopisiva mržnja i iskorištavanje među ljudima i mržnja prema životinjama (lov, egzotični lov, stočarstvo, pokusi na životinjama, genetske manipulacije).
Vege&Dobro gurme
Ako krenemo od sebe, bismo li doista nekoga nosili unedogled, hranili ga, davali mu sve što mu treba, ako bi nas zauzvrat potom prskali opasnim sprejevima, gnojem, čupali nam kosu, iščupali organe, eksperimentirali na nama i popis se nastavlja? Možda ne bismo trebali polako oduzimati sve te dobrobiti koje imaju od nas i polako ih se pokušavati riješiti? Moramo biti svjesni da je Zemlja živi organizam, da svim navedenim zahvatima uništavamo život, uništavamo dio sebe, jer su svi oblici života međusobno povezani. Dakle, neživa priroda ne postoji, kako nas danas lažno uče.
Vege&Dobro gurme u sendviču
Ljudi su postali neprijatelji životinja i prirode. U štalama i na farmama za životinje postaje sve nepodnošljivije. Milijarde životinja nisu ništa više od masovno proizvedenih proizvoda. Milijarde tona životinjskog otpada rašire se po tlu, zajedno s kemikalijama, umjetnim gnojivima i drugim otrovima poput pesticida i fungicida. I mi onda svu tu prljavštinu i otrove unosimo natrag u hranu i vodu, a isto vrijedi i za životinje na poljima i u šumama. Životinje žive od onoga što polja, livade i šume nude. Zbog zagađenja i trovanja, sve više obolijevaju i prenose patogene, viruse i bakterije na ljude, i to s pravom, jer su ljudi tvorci svega što životinje moraju podnijeti i doživjeti.
Prije nekoliko desetljeća o tome smo mogli čitati u Sloveniji, u brošurama Prorok 15 i 16 te u novinama Kraljestvo miru. U potonjem - slovenskom izdanju br. 3/2003 - mogli smo pročitati sljedeće:
"SARS" - PREŠAO SA ŽIVOTINJA NA LJUDE
Patogen je još jednom lako preskočio granicu vrste – sa životinja na ljude – i tako izazvao opasnu epidemiju. Podmukla SARS pneumonija (teški akutni respiratorni sindrom) ubila je 800 ljudi diljem svijeta, a preko 8000 ih je zaraženo. U eri globalizacije, zarazne bolesti širile su se mnogo brže nego prije. Otkriveno je da je patogen koronavirus, koji pod elektronskim mikroskopom nalikuje solarnoj koroni. Takvi virusi obično uzrokuju samo opasnije prehlade kod ljudi. Međutim, bolest može biti kobna za mačke, goveda, kokoši ili svinje. Navodno je u kineskoj pokrajini Guangdong takav virus ponovno preskočio sa životinja na ljude i promijenio se na način da može "prevariti" ljudsku imunološku obranu. Pretpostavlja se da je nositelj kokoš. Prvi koji su se zarazili bili su prodavači ptica i kuhari. Također je moguće da virus potječe od divlje životinje koja se lovi i jede kao "egzotična delicija". U kineskom ruralnom području ljudi i životinje žive posebno blisko jedni s drugima; higijena je loša, voda je zagađena, djeca se igraju u blizini svinja, kokoši, pataka. Čak su i veliki gradovi poput Hong Konga, gdje ljudi i životinje za klanje žive blizu zajedno, više puta bili legla novih zaraznih bolesti. Iz tog okruženja uvijek iznova nastaju opasne epidemije i gripe koje se zatim šire svijetom. Dakle, radi li se samo o poboljšanju higijene? Ili nam bolest pokušava reći nešto drugo? Kaže se da su se virusi AIDS-a i BSE-a također prenijeli sa životinja na ljude. Budući da ljudi progone životinje čak i u najdubljim džunglama, love ih i imaju ih za hranu, a budući da se uzgajaju u najmučnijim uvjetima, za klanje i hranu, uvijek stvaraju povoljno okruženje za uzročnike bolesti tamo.
ZAKLJUČAK: ONO ŠTO LJUDI RADE ŽIVOTINJAMA PRIJE ILI KASNIJE VRATIT ĆE SE LJUDIMA U OBLIKU BOLESTI
Stoga možemo vidjeti da smo o tim vezama - stočarstvu i lovu te prehrani mesom i drugim životinjskim proizvodima - bili detaljno informirani prije nekoliko desetljeća. Zapravo, kroz povijest je bilo ljudi koji su upozoravali da su stočarstvo i lov štetni i opasni. Nažalost, većina čovječanstva nikada nije slušala istinu, a oni koji su za njom žudjeli bili su progonjeni, mučeni i ubijani od strane državno-crkvenog sustava. To je slučaj i danas, mnogi neovisni znanstvenici godinama nas upozoravaju na opasnosti koje nam prijete zbog našeg destruktivnog i nepoštovanog stava prema prirodi i životinjama. Duh Božji već gotovo 50 godina još detaljnije objašnjava sve te opasne veze i upoznaje nas s cijelom istinom prema proročkoj riječi za danas, prema Gabrieleu. Više na www.gabriele-zalozba.com.
Državno-crkveni sustav u svakom vremenskom razdoblju dodatno zloupotrebljava teškoće, neznanje i bolesti ljudi. To je također vrlo očito u ovom vremenu korone, kada smo doživjeli strašno zastrašivanje i mnogo neistinitog izvještavanja od strane sustava i medija, te puno nelogičnih i neustavnih mjera, ali ništa o istini i stvarnoj i pravoj pomoći ljudima.
Jedina prava pomoć bila bi reći ljudima istinu. A to je:
PRESTANIMO UNIŠTAVATI I TROVATI PRIRODU, OGRANIČAVATI SLOBODU ŽIVOTINJA, PRESTANIMO SA STOČARSTVOM, LOVOM I SVIM DRUGIM ISKORIŠTAVANJEM ŽIVOTINJA, TE JESTI MESO I ŽIVOTINJSKE PROIZVODE, JER JE TO JEDAN OD GLAVNIH UZROKA SVIH NAŠIH BOLESTI I PATNJE.
Dragi čitatelji, možete li zamisliti što bi se dogodilo kada bi svi mediji svakodnevno, nekoliko puta dnevno, izvještavali o tome kako poljoprivreda, koristeći milijune tona kemikalija i sprejeva, šteti prirodi, vodi, životinjama i ljudima, kako se proizvodi hrana, koliko je štetna i opasna sva hrana za životinje, kao i genetski modificirano sjeme i genetski modificirana hrana, da su velike štale i farme sa životinjama poput tempiranih bombi, pune bolesti, te da bi bilo najbolje zamijeniti sva radna mjesta gdje se uništavaju životi?
Što bi se dogodilo kada bi mediji svakodnevno izvještavali da Ministarstvo zdravstva i Nacionalni institut za javno zdravstvo preporučuju oštro smanjenje hrane životinjskog podrijetla ili čak savjetuju da se ne jede hrana životinjskog podrijetla, ali preporučuju što više povrća, voća, mahunarki, žitarica, sjemenki i orašastih plodova, a sve uzgojeno bez kemikalija i pesticida? Naime, takva hrana poboljšava naš imunološki sustav, što je vrlo važno za naše zdravlje i dobrobit.
Kako bi bilo da smo izvijestili da je vlada odlučila smanjiti upotrebu umjetnih gnojiva, pesticida, da je zabranila upotrebu genetski modificiranog sjemena i GMO-a u hrani, da već financijski pomaže farmama da pređu sa stočarstva na ratarsko, čak i na organsko uzgoj bez stočarstva? Da se, logično, ukinu subvencije za destruktivnu poljoprivredu s pesticidima i stočarstvo, a novac poreznih obveznika, nazvan "subvencije", dodijeli samo onima koji su za prelazak i za očuvanje života svugdje: u ljudima, životinjama, prirodi, vodi i tlu... Možete li zamisliti da se o tome svakodnevno priča u školama, tijekom vjeronauka, nedjeljnih misa, na radnim mjestima i svugdje drugdje, kao što se sada radi u vezi s koronom?
Da mediji ugošćuju neovisne stručnjake, npr. liječnike i nutricioniste, koji znaju i tvrde da ŽIVOTINJSKA HRANA NIJE POTREBNA ZA NAŠU DOBROBIT, kako nas se pogrešno uči; da ugošćuju istinske čuvare životinja i prirode, koji znaju i tvrde da mi ljudi ovisimo o čistoj prirodi i vodi te raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta; da ugošćuju poljoprivrednike koji su svjesni važnosti očuvanja života u tlu i svugdje; također teologe koji brane miroljubivog Boga koji nikada i nikada nije želio niti dopustio ubijanje i jedenje životinja... Vrlo je važno da mediji ostave mogućnost dijaloga i drugoj strani, da sudjeluje u raspravi i da može izraziti svoje mišljenje.
Mediji uvijek moraju dopustiti mogućnost suradnje obje strane. ZA i PROTIV, bez obzira o kojem se problemu radi. A to je ono što mnogima od nas najviše nedostaje kada je u pitanju istinsko i ispravno rješavanje zaštite životinja i prirode te izvještavanje medija tijekom razdoblja korone. Naime, ako su dva liječnika završila isto obrazovanje, stekla doktorat na isti način, ali imaju različite stavove o načinu prehrane ili mjerama tijekom ovog vremena, samo po sebi je logično da se mogu javno suočiti. Barem bi nacionalna televizija i radio to trebali omogućiti, jer ih svi plaćamo. Ali nažalost, to nije slučaj i tu mi kao društvo imamo problem.
Vraćajući se na naše pitanje: što bi se dogodilo kada bi mediji dvije godine izvještavali o drugačijem stavu prema životinjama i prirodi, te prehrambenim navikama?
Odgovor na ovo pitanje je očit ako pogledamo koliko su mediji u ove dvije godine bili uspješni s propagandom i zastrašivanjem oko mjera protiv korone. Bez puno oklijevanja, mnogi su ljudi prihvatili ovo medijsko izvještavanje i mnoge nelogične mjere. Čak su i više postigli, na primjer, neki ljudi nose maske svugdje, čak i tamo gdje to nije potrebno prema mjerama. Dakle, možemo vidjeti da SVAKO IZVJEŠĆIVANJE O BILO ČEMU FUNKCIONIRA, BILO TO ISTINA ILI LAŽ. Osobno nisam za nikakve nelogične, prisilne i neobvezujuće ili čak diskriminirajuće mjere koje kontroliraju i sankcioniraju nekakvi inspektori ili policija, plaćeni od nas, naroda, poreznih obveznika, koji stvarno puno i naporno rade.
Vlada i lovci već godinama žele ubijati sve više divljih životinja. Kako bi ugodili javnosti, stalno smišljaju nove laži i obmane. Pogotovo kada su u pitanju medvjedi, vukovi, divlje svinje... Primjerice, planira se još veće ubijanje divljih svinja pod izlikom da spašavaju farme svinja od zaraze. Kakva glupost, kakva obmana, laž u koju nažalost vjeruje veliki dio javnosti.
Istina je jedna i jedina: možemo ubiti sve divlje životinje, uključujući sve divlje svinje, ali SVINJOLJCI I DRUGE FARME i dalje će biti TEMPIRANI BOMBE, OPASNE ZA OKOLIŠ I LJUDE. VELIKE ŠTALE I FARME i dalje će biti legla bolesti, virusa i bakterija, jer uvjeti u kojima životinje tamo žive nisu prikladni. Istovremeno, stočarstvo je neprihvatljivo s ekološkog, etičkog i zdravstvenog gledišta. S duhovnog gledišta, čak je i ilegalno.
Stočarske farme već koriste više od 50% svih antibiotika proizvedenih u svijetu, što jasno pokazuje da je situacija na farmama za zdravlje životinja vrlo kritična i još uvijek jedva upravljiva. Pitanje je, dokle? Što znači potrošnja tako velikih količina antibiotika?
Većina od stotina tisuća tona antibiotika koji se proizvode godišnje koristi se u poljoprivredi. Problem nastaje jer je većina antibiotika koji se koriste u poljoprivredi isti kao i oni koji se koriste za liječenje ljudi. Antibiotici se koriste u poljoprivredi za poticanje rasta. Poznato je da upotreba antibiotika za liječenje životinja ili u poljoprivredi predstavlja selektivni pritisak na mikroorganizme i posljedično razvoj otpornosti. Ti rezistentni sojevi mogu se zatim izravno ili neizravno prenijeti na ljude. Mogu se prenijeti na ljude putem kontaminirane hrane i vode.
Najviše zabrinjava što na vodećim pozicijama imamo ljude BEZ ZNANJA I OSJEĆAJA ODGOVORNOSTI PREMA LJUDIMA, ŽIVOTINJAMA I PRIRODI. Neispravnim mjerama i zakonima štete i ugrožavaju svoje sugrađane koji za to plaćaju. Već sada možemo osjetiti uništavanje životinjskog svijeta i svega prirodnog života, kroz razne nove bolesti, vjetrove, poplave, duge suše ili prevelike količine oborina u kratkom vremenu. Možemo li uopće zamisliti što to znači za našu djecu, unuke i buduće generacije? Zastupnici, ministri, premijeri i crkveni poglavari trebali bi djelovati za dobrobit građana, prirode i životinja, a ne na njihovu štetu, kako se to radilo desetljećima i stoljećima.
Pravo pitanje je: koliko još dugo?
Tekst: Stanko Valpatič
Časopis za oslobođenje životinja, svezak 19, broj 42, str. 28-31.
