Blog
Ženke – Mliječna industrija: što se krije iza njezinih zidova
Preuzeto sa stranice Društva za osvoboditev živali in njihove pravice.
https://www.osvoboditevzivali.si/osvoboditev-zivali/zivinoreja/mlecna-industrija
Tekst: Valentin Gorjanc, dipl. poljoprivrednik
KRAVE SU MAJKE
Cilj ovog članka je pomoći u razotkrivanju okrutnosti prema kravama koja se događa iza zidova mliječne industrije, nevidljiva javnosti. Krave cijeli život pate u mliječnoj industriji. Ženka i njezino potomstvo se okrutno tretiraju, a na kraju im život završava klanjem. Tretiraju se kao roba, iako su i one osjećajna bića. Poput ljudi, krave proizvode mlijeko tek kada imaju potomstvo. Zato ih ljudi svake godine umjetno oplode. Pasmine uzgojenih krava rezultat su ljudske selekcije i umjetne oplodnje izvornih, divljih krava, što znači da uzgojene ili pripitomljene krave nisu u svom izvornom, prirodnom obliku, već ovise o unosu energije i rada ljudi.
MLIJEČNA INDUSTRIJA
U mliječnoj industriji, kao i u mesnoj industriji, krave se na kraju ubijaju. U mliječnoj industriji ubijaju se kada se smanji proizvodnja mlijeka. Prijevoz do klaonica stresan je za životinje, često na velike udaljenosti. U klaonicama se krave prisiljavaju u kutije za omamljivanje. U tim komorama im se puca u glavu kako bi izgubile svijest. Mnoge su još uvijek pri svijesti kada im se konačno prereže grlo.
Telad se odvaja od majki ubrzo nakon rođenja i više ih nikada ne vidi
Telad se odvaja od majki ubrzo nakon rođenja i više ih nikada ne vidi. Krava mora proći kroz ovaj proces svake godine svog života u mljekarskoj industriji. Mliječne krave zapravo proizvode mlijeko za svoju telad, ali se ono oduzima i prodaje kupcima mlijeka i mliječnih proizvoda. Telad koja je odvojena od majki provode prva dva do tri mjeseca sama u zatvorenim i neplodnim torovima, gdje se hrane zamjenom za mlijeko.
Krave su zatvorene u prostorije, često vezane za vrat u neplodnim štalama, gdje ne mogu obavljati ni najosnovnije zadatke koji su bitni za njihovu dobrobit. Ne smiju izraziti svoje specifično i potrebno ponašanje. Ako su podovi štala napravljeni od željeznih rešetki kako bi se olakšalo uklanjanje kravljeg gnoja, moraju provesti veliki dio svog života ležeći na hladnom metalu. Krave su tijekom svog boravka u mljekarskoj industriji podvrgnute nizu bolnih sakaćenja, kao što su žigosanje vrućim željeznim šipkama, odrogljivanje i rezanje repa. Rane od vrućih željeznih šipki ne zacjeljuju i pogodne su za infekciju. Prilikom odrogljivanja, radnici režu ili spaljuju osjetljivo tkivo kako bi uklonili rogove životinja. Kravlji rogovi su bogati krvlju i inervirani posebno osjetljivim živčanim završecima, ali uklanjanje se vrši bez anestezije. Rezanje repa je još jedna uobičajena praksa, koja se izvodi škarama. U mljekarskoj industriji ne pate samo krave, već i druge domaće životinje koje proizvode mlijeko, poput ovaca i koza.
Posljedice za okoliš i prirodu
Okrutno mljekarenje također ima razorne posljedice za okoliš i prirodu. Prilikom uzgoja krava za mlijeko, u atmosferu se ispuštaju otrovni staklenički plinovi poput metana, dušikovog oksida i ugljikovog dioksida. Dušikov oksid i metan imaju staklenički učinak oko 300, odnosno 25 puta veći od ugljikovog dioksida. Zbog mljekarske industrije, ljudi pretvaraju prirodna staništa u poljoprivredno zemljište, dok se šume, voda i drugi važni ekološki elementi okoliša uništavaju. Voda i tlo se zagađuju i kontaminiraju zbog skladištenja i korištenja životinjskog gnoja. Upotreba umjetnih gnojiva i pesticida u proizvodnji hrane za krave na farmi također ima negativan utjecaj.
Konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda povećava rizik od brojnih zdravstvenih problema kod ljudi, poput raznih vrsta raka, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, pretilosti, osteoporoze...
Iskorištavanje krava i drugih životinja za mlijeko općenito je kontroverzno. Bez obzira na način uzgoja, štalu ili takozvane prijateljskije metode uzgoja mliječnih krava, ova osjetilna bića na kraju će biti ubijena, zaklana. Nakon što im se oduzme sloboda, radost i dostojanstvo, oduzimaju im se i životi.
Što možemo učiniti kako bismo prekinuli ovu patnju i neizravnu štetu za prirodu i ljudsko zdravlje?
Postupno postanimo vegani.
Tekst: Valentin Gorjanc, dipl. poljoprivrednik
