Katastrofe

Prekrasan ludi svijet – uništavamo planet i očekujemo prosperitet

šljive i pčela recepti proizvodi berba slatko.png2

https://www.osvoboditevzivali.si/osvoboditev-zivali/narava/krasni-nori-svet-unicujemo-planet-in-pricakujemo-blaginjo

Uništavamo li planet i očekujemo li da naša djeca žive u blagostanju?

UBRZANO UNIŠTAVANJE I ISCRPAVLJIVANJE
Posljednjih desetljeća uništavamo životinjske i biljne vrste alarmantnom brzinom. Prema WWF-u, brojnost populacija divljih životinja, koje uključuju sisavce, ptice, gmazove, vodozemce i ribe, smanjila se za gotovo tri četvrtine u posljednjih pedeset godina. To ne znači da je toliko vrsta nestalo, već da su se njihove populacije u prosjeku smanjile na gotovo četvrtinu njihove početne vrijednosti iz 1970. Najgore je u tropskim područjima i slatkovodnim ekosustavima, gdje pad iznosi čak
85 posto. (WWF-ovo Izvješće o živom planetu 2024.)

TKO JE ODGOVORAN?

Kada čitamo takve vijesti, govorimo o žrtvama, o biljnim i životinjskim vrstama koje nestaju, a počinitelj ostaje neimenovan, iako svi znamo tko je on. Ako želimo početi rješavati stvari i mijenjati ih, krajnje je vrijeme da počnemo preuzimati odgovornost i također imenovati počinitelja u vijestima. Nestanak vrsta i propadanje ekosustava odgovornost su ljudi i njihovog načina života. Od deforestacije do onečišćenja vode i zraka, ubijanja životinja za hranu i zabavu te pojačavanja klimatske krize. Smanjenje broja vrsta nije hir koji će za tjedan dana zamijeniti još jedna vijest, već izravno pitanje naše budućnosti i budućnosti naše djece. Kada uništavamo oprašivače, prinosi hrane se smanjuju.

Kada zagađujemo svoje zalihe vode, pati i naša zaliha pitke vode. Kada trujemo tlo, uništavamo svoju sposobnost uzgoja hrane. Šteta koju nanosimo životinjama, biljkama i prirodi uvijek se vrati nama i ne možemo joj izbjeći.

ČOVJEK KAO SREDIŠTE SVIJETA

Danas svjedočimo paradoksu: zaštita prašuma, životinja i ekosustava često se opisuje kao radikalan čin, čak i kriminal, dok se njihovo iskorištavanje predstavlja kao moderni poslovni model. Kako je to moguće? Odgovor leži u stavu prema svijetu koji je čovječanstvo gradilo stoljećima i koji opisujemo pojmom antropocentrizma. Ova perspektiva stavlja čovjeka u središte, daje mu veću vrijednost od drugih stvorenja i planeta te ga postavlja iznad svega ostalog. Čovjek gleda na živu i neživu prirodu kroz prizmu vlastite koristi: kakve koristi ona ima za njegovo zdravlje, udobnost, zadovoljstvo, zabavu i profit.

Antropocentrični pogled stavlja ljude na vrh hijerarhije i odvaja ih od ostatka mreže života, kao da su bolji ili važniji od drugih stvorenja. Ali u stvarnosti, to je samo preživjeli mit koji nas zasljepljuje pred činjenicom da su ljudi samo jedna od milijuna vrsta koje zajedno pletu mrežu života. Ljudi zaboravljaju da priroda nije skladište resursa koje čeka da ih ljudi iscrpe, već mreža života u kojoj svako stvorenje, svaki dio ekosustava, ima svoju ulogu i zadatak. Nestanak oprašivača koji nam osiguravaju hranu ili organizama koji čiste vodu, zrak i obnavljaju tlo, izravno smanjuje našu sigurnost. Što se više ponašamo kao da smo odvojeni od ove mreže, to postajemo ranjiviji i plaćamo posljedice koje sami izazivamo.

DINAMIKA NASILJA

Stvorili smo društvo koje normalizira nasilje prema ljudima, životinjama i prirodi te na toj logici izgradili ekonomski sustav.

Nasilje zahtijeva pobjednika i gubitnika jer se temelji na nejednakosti moći.
Nejednakost moći vodi hijerarhiji.
Hijerarhija vodi razdvajanju.
Razdvajanje vodi otuđenju. Otuđenje vodi
sebičnosti. Sebičnost vodi
pohlepi
. Pohlepa vodi nesuradnji.
Nesuradnja vodi propadanju.
Sve su ove dinamike prevladavajuće u današnjem društvu i iz prve ruke možemo vidjeti koliko su njihove posljedice razorne za sva živa bića i planet. Većina problema koje vidimo kao odvojene pojave (ratovi, klimatska kriza, industrijska stočarska poljoprivreda, svjetska glad, siromaštvo, zagađenje) samo su simptomi nasilja.

ŠTO GASI NASILJE?

Empatija je ono što gasi nasilje. Budući da empatija i nasilje dijele dio istog kruga u našem mozgu, ne mogu biti aktivni istovremeno. Kada aktiviramo jedno, drugo se isključuje. Stoga, razvijanjem empatije smanjujemo prostor za nasilje i obrnuto. Istraživanja pokazuju da je empatija naša biološka misija, jer se s njom rađamo. Ali to nije dovoljno: empatiju treba jačati i njegovati. 
Što uopće znači biti empatičan? Roditeljska briga, stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja za djecu, sposobnost prepoznavanja i reagiranja na potrebe, emocije i misli drugih te izgradnja suradničkih zajednica, sve proizlazi iz empatije. Bez empatije, empatijskih praksi i bez svjesne povezanosti s ljudima, životinjama, prirodom i planetom, ciklusi nasilja i uništenja će se nastaviti.

LJUDI KAO DIO MREŽE ŽIVOTA
Mi smo samo dio ove raznolike mreže života, stoga je vrijeme da počnemo doživljavati prirodu kao zajednicu, gdje su svi njezini članovi: ljudi, životinje, biljke, pa čak i planet, međusobno povezani i jednako važni. Ovaj ekocentrični pogled uči nas da priroda ima svoju vrijednost sama po sebi, bez obzira je li korisna ljudima ili ne. Bez zdrave prirodne mreže nema hrane, čiste vode, zraka ni sigurnog okoliša ni za koga, što znači da tek kada brinemo o cijelom planetu, istinski brinemo o sebi i svojoj djeci.

KAKO TO IZGLEDA U PRAKSI?

Rješavanje situacije o kojoj se raspravlja u ovom članku zahtijeva i konkretne akcije svih nas. Njima ćemo doprinijeti promjenama u vlastitim životima, na poslu i u našim zajednicama. Svaka mala akcija je važna, stoga u nastavku predstavljam nekoliko jednostavnih i učinkovitih koraka koje možemo početi koristiti već danas.

KAO POJEDINCI I KAO ZAJEDNICA
Što možemo učiniti danas:
1. Dokazano je da prelazak na biljnu prehranu ima najveći utjecaj na smanjenje izumiranja vrsta i onečišćenja okoliša.

2. Povezivanje s prirodom
• Odvojite vrijeme za šetnje prirodom. Promatrajte životinje i biljke bez hranjenja ili uznemiravanja.
• Iskusite kupanje u šumi ili vođene šetnje koje će vam pomoći da produbite kontakt s prirodom.
• Ako imate djecu, uključite ih u aktivnosti šumskog vrtića ili škole. • Neki prijedlozi knjiga na ovu temu: Irena Cerar: Utočišta prirode, Peter Wohlleben: Tajni život drveća, Alessandra Viola: Pitajte biljku, Tomaž Grušovnik: Etika životinja.

3. Povezivanje sa životinjama
• Poštujte životinje kao osjećajna bića. Promatrajte ih u njihovom prirodnom okruženju bez miješanja u njihove živote.
• Birajte hranu biljnog podrijetla i suosjećajnu modu.
• Recite ne iskorištavanju životinja. Izbjegavajte cirkuse, zoološke vrtove, akvarije, vožnje kočijama i druge prakse koje sprječavaju životinje da žive slobodno i u skladu sa svojim potrebama.
• Birajte etične opcije. Kupujte proizvode bez testiranja na životinjama, posjećujte skloništa za napuštene, uzgojene ili divlje životinje i pomozite im volontiranjem ili donacijama.

4. Briga za okoliš
• Sudjelujte u kampanjama sadnje drveća, zaštitite oprašivače, pomozite u obnovi močvara ili čišćenju otpada iz rijeka i mora. Istražite potrebe svoje zajednice i pridružite se postojećim projektima ili pokrenite vlastite.
• Odaberite održivu mobilnost. Vozite bicikl, hodajte, koristite javni prijevoz ili dijelite vožnje sa susjedima kako biste smanjili emisije i ojačali koheziju zajednice.
• Kupujte rabljene proizvode, popravljajte ih umjesto da ih bacate i podržite tvrtke koje posluju prema održivim načelima. Koristite filter za mikroplastiku slovenskih tvrtki (npr. Planet-Care) u svom kućanstvu kako biste spriječili njihovo ispuštanje u otpadne vode.
• Podijelite svoja iskustva i znanja o zaštiti životinja i prirode te održivim praksama u školi, na poslu, u zajednici ili putem društvenih mreža i inspirirajte druge svojim primjerom.

KAO DRUŠTVO
Što danas možemo učiniti:
• Volimo političare i podržimo javne službenike koji štite okoliš, životinje i promiču uključivo i povezano društvo.
• Podržavajmo i kupujmo od lokalnih poljoprivrednika, obrtnika i poduzeća koja posluju u skladu s etičkim i održivim načelima.
• Zahtijevajmo zakonodavstvo i mjere za zaštitu životinja, očuvanje prirode, bioraznolikosti, samodostatnosti hrane i smanjenje onečišćenja.
• Aktivno sudjelujmo u građanskim inicijativama i pratimo javne politike kako bismo osigurali transparentnost, odgovornost i usmjerenost prema općem dobru.

ZAKLJUČAK
Prekrasan, ludi svijet u kojem živimo previše je dragocjen da bismo ga prepustili pohlepi i ravnodušnosti nekolicine. Ponekad se čini da kao pojedinci nemamo utjecaja na tijek društva, ali iskustvo pokazuje drugačije. Imamo puno više moći nego što mislimo, jer su svakodnevni izbori i odluke ti koji stvaraju promjene, posebno kada se povežu u hrabre zajednice i prerastu u sistemske promjene koje oblikuju budućnost.

Svako biće na ovom planetu ima ulogu i značenje. Naša je odgovornost prepoznati, poštovati i jačati tu vezu, jer bez zdrave prirode nema ni zdravog društva. Kada počnemo doživljavati sebe kao dio mreže života, otvaramo mogućnost izgradnje zajednica koje su otporne, održive i suosjećajne.

Naša budućnost je neraskidivo isprepletena sa životom oko nas. S empatijom, odgovornošću i hrabrošću možemo zaštititi svijet kako bi ostao vrijedan divljenja i čuđenja za buduće generacije. To je moguće ako danas odlučimo
korak po korak izgraditi drugačiji, pravedniji i suosjećajniji svijet kao pojedinci, zajednice i društvo.


Autorica: Maša Blaznik, Institut za empatično društvo
Časopis za oslobođenje životinja, svezak 23, broj 50, str. 14-16.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)